Mladenka kostonoga

Iz obrazloženja žirija

„Kompleksne strukture, roman Želimira Periša 'Mladenka kostonoga' preuzima osamnaestostoljetnu prosvjetiteljsku konvenciju najave i poduke sadržaja svakog pojedinog poglavlja i poetiku pikarskog romana s likom proganjane 'vještice', 'vilenice', 'iscjeliteljice' Gile, feminističke ikone ispred svoga vremena, te ju postavlja u središte pripovjednog univerzuma na povijesno i kulturno turbulentnom prostoru od Dalmacije, Like, Istre i Hercegovine pa sve do bečke prijestolnice. Međutim, kao kontrapunkt visokoj umjetnosti, Periš uvodi pripovjedača guslara, a pomoću njega i njezino odbačeno drugo: folklornu tradiciju i praznovjerje, deseterac i ženski rodni identitet koji se otima patrijarhalnom kalupu, jezik ulice, krčme i gumna te predmoderne usmenoknjiževne oblike“, navodi žiri u svom obrazloženju.

„Roman je to koji u 21. stoljeću nastaje kao izdanak višestrukih tradicija, pripovjedačkim žarom i obiljem sežući do Cervantesa i Rabelaisa, a bukoličkim ozračjem koje nastanjuju vile naslanja se na pastoralu. U kompozicijskom smislu ne treba zanemariti ni Laurencea Sternea, koji još u 18. stoljeću inovira i poigrava se gradbenim i grafičko-vizualno-ritmičkim elementima što će ih krajem 19. stoljeća promovirati Mallarmé, a u 20. dalje razvijati avangarde i postmodernizam. Zamjetan je utjecaj potonjeg u obliku Periševe afirmacije nelinearne, hibridne, mozaične kompozicije, kakvu zatječemo kod Calvina ili njegova OULIPO-vskog druga Georgesa Pereca, kao i obilno korištenje dokumenta“, ističe tportalov žiri te zaključuje:

„Ovaj neizmjerno razigran i samo naizgled razbarušen, a zapravo pomno promišljen i ambiciozan roman izbrušene rečenice, koji je iziskivao opsežan istraživački rad, kako na faktografiji, tako i na govorima raznih područja kojima Gila putuje, smatramo jedinstvenim književnim djelom koje obiluje humorom i ironijom; prošla vremena oživljava da bi nam progovorio o ovome našemu, napose o ženskom traumatskom iskustvu, pridonoseći osnaživanju žena vlastitim tekstualnim pregovaračkim praksama i gestama otpora.“

Iz obrazloženja žirija

„Mladenka kostonoga“ je roman jedne epohe, ove u kojoj upravo živimo, smješten u jednu prethodnu epohu, u dalmatinsko zaleđe, Hercegovinu, Liku, Krajinu, općenito u južnoslavenske krajeve, te u naš južnoslavenski Beč. Priča govori o Gili, a kako smo u dobu koje vjeruje u vještice, priča govori o vještici Gili. Ona je svojevrsna naša vlaška i hrvatska superjunakinja, pobunjenica u fazi emancipacije, koja pomaže ljudima, služeći se njihovim praznovjerjem. Želimir Periš je prije ovog romana široj hrvatskoj i južnoslavenskoj publici bio slabije poznat pisac, čitali su ga samo vrlo pomni i vrlo upućeni čitatelji dobre i ozbiljne književnosti, ali je s „Mladenkom kostonogom“ silovito istupio na glavnu scenu, gruhnuo je na pozornicu kao rasni pripovjedač, koji vješto i moćno izmjenjuje pripovjedne registre, slobodno prelazi iz jednoga u drugi glas, iz jednoga u drugo vrijeme, iz roda u rod, iz spola u spol, pišući kao netko tko je istovremeno suvremenik i zemljak, bliski rođak vrlo raznolikih pisaca, u rasponu od Salmana Rushdieja do Sime Matavulja. Periš je istodobno moderan pripovjedač i guslar. Svako od pedesetak poglavlja „Mladenke kostonoge“ najavljeno je deseteračkim distisima guslara Periša, kojima se najavljuju zbivanja i slave njihovi junaci. I čitatelj nikad ne može biti siguran koliko je pisac Želimir Periš u svemu tome smrtno ozbiljan, koliko se šali na svoj račun, i na račun epohe, ali jedno je sigurno: ovo je veliki, vještičji, emancipatorski, revolucionaran roman, koji nas štiti od budale u nama i od budala oko nas, štiti nas od uroka, izmišljenih i stvarnih. Petar Kočić bi se u grobu obveselio jednoj ovakvoj knjizi i jednome ovakvom piscu, koji kao da je i sam ponikao sa Zmijanja.“

Miljenko Jergović
29. 11. 2020.